|
|
| lipanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog osmog a razreda.
Razreda koji ima svoje mane ali i vrline!
Razred kojem se iz dana u dan bliži "kraj" osnovne!
Razred koji s vjerom i nadom ide naprijed,u novi dan!
Besmrtnim se postaje umirući za drugoga!
Never forget that the most powerful force on earth is love.
Ako zvuči predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
1.Altarac Filip
2.Assad Marjam
3.Baloković Luka
4.Barišić Zvonimir Marko
5.Benko Valentino
6.Bijelić Marko
7.Diab Filip
8.Ivanišević Petra
9.Kalem Mateja
10.Košutić Ana-Marija
11.Krizmanić Ivona
12.Kršić Martina
13.Lončarić Luka
14.Lucić Ana
15.Lukačić Mirna
16.Maričić Nika
17.Marinić Tomislav
18.Mlinar Frano
19.Nikišić Matea Rozina
20.Njirić Niko
21.Petrović Antonio
22.Pirš Teo
23.Romić Kristina
24.Rukavina Suzana
25.Samardžić Tea
26.Šercar Dora
27.Šoštarić Vilim
28.Tomak Viktor
29.Vujčić Nina
30.Živković Helena
Minerva-Petra(administrator)
Anna and Mima-Ana i Marjam(administrator)
Beautifulsuicide-Matea Rozina
Rap Girl-Dora
DiabLO-Filip
KrPeLJ-Helena
Banana U Pidzami-Martina
Mip Mip-Tea
Perfection =) - Nina
Razmišljajući o svemu što se dogodilo,vraćamo se u prošlost tj. prisjećamo se uspomena...
Sijećanja...Sijećanja...Sijećanja...Zar je to jedino što nam je preostalo?...Zar smo osuđeni na to da naše prijateljstvo,koje smo gradili
osam godina,bude osuđeno na samo lijepa sijećanja i uspomene...Možda je tako...Sijećam se(XD) kako je jednom Nina izjavila kako
u ništa nemožemo biti 100% sigurni...
Ali..Bit ovoga posta je da se prisjetimo dobrih starih vremena...Pa pochnimo...
Sve je počelo jednog lijepog dana,kako to obićno biva..Naši roditelji,tada osobe u koje smo jedino imali povjerenje..
Odveli su nas na mjesto..Mjesto u kojem ćemo slijedećih osam godina graditi svoje ja,pronaći prave prijatelje,doživjeti uspone i padove..
Pretpostvaljam da svi znate da se radi o školi..=)
Prošlo je i tih osam godina...Zadnja godina mi je proletjela brže nego što sam očekivala...Imamo još samo 4 radna dana.. :(
Više ništa neće biti kao prije..Uskoro ćemo se naći,svatko od nas,u novoj sredini..Među novim ljudima..Profesorima..Prostorijama..
Sijećam se prvog dana...Svi smo bili u jednoj učionici..Stali smo se u kolone a i b razred...Neki od nas(neznam toćno ko sve) su trebali biti c razred...Naravno razred u kojem sam trebala biti se raspao..Ravnateljica je odlućila da će pola nas iz c razreda otići u a razred,a pola
u b razred..Znam da smo svi bili zbunjeni..I da nam je sve to bilo novo...I tako godine su prolazile..Mi smo odrastali..Razdoblje od 1-4 razreda bilo je prekrasno..Sve je bilo tako jednostavno..Svakodnevno smo visili vani,po kvartu,u parkiću..Sijećam se kada su Marko i Ana Marija bili muž i žena..lol..Pa njihove svađice i podjela u grupice..Ko je za Marka a ko za Ana Mariju..hehehehe..Pa motanje oko onog grmlja
u parku(ne baš sigurno mjesto za dijećju igru XD)..Ah..I onda..Onda je došao četvrti razred..Onaj mali maturalac..U Dugoj Uvali..
One sobe i neki kao disco..Pa svako jutro trčanje po šumi..Pa kada nismo mogli nikako zaspati..Hmmm da zbog nećijih priča heheh..
I onda je Martina kao uzela neki papir i rekla da će nas sve zapisat i to predat učiteljici ujutro..Onda je napokon zavladao mir u ženskoj sobi..
A kada je Zvone dobio parfemom u oći..XD..Ili kada su se širile neke priče da dečki u sobi rade striptiz ujutro..Više se ni ne sijećam koga su za to prozvali...I onda povratak..Znam da je taj dan padala kiša..Kako god bilo taj mali maturalac će nam svima ostati u lijepom sijećanju...
Onda peti razred gdje nam je također sve bilo novo..Profesori,prvi i drugi kat..Nismo se mogli uopće snać..U poćetku nam je trebalo
da nađemo učionicu..To je razdoblje bilo od iznimne važnosti za nas..Tada smo se počeli formirati kao osobe..Sve oko nas je utjecalo
na našu odgovornost..Više nismo mogli biti onako bezbrižni...Ali i u tom razdoblju bilo je zanimljivih i zabavnih situacija...E pa tako je i prošlo sve to..Godine su naprosto proletjele,samo su prošle pokraj nas..Nismo ni bili svijesni..Nismo ni sada.....
Sedmi razred mi je bio jedan najboljih godina u viši razredima..Dobili smo fisku i kemiju..Naučili smo koja je razlika kada kažeš masa tijela a kada težina XD..Isto tako izjednaćavanje kemijskih jednadžbi..Znate ono: "Meni je jasno da vama nije jasno" !!! ;D
Isto tako su nas prozvali najboljim razredom..I da smo mi svi super kao ljudi..Samo što ništa neučimo..Lol...
I onda napokon maturalac..hehehe..Prije osmog razreda..Bilo je prejebeno..Tamo se većina ljudi zbližila..Zajebavali smo se..Ništa nismo spavali..Ujutro smo izgledali kao zombiji XDDD..Navečer smo ludovali..Po danu oni obilasci gradova...Znamenitosti...Znam da sam zaspala
u jednoj crkvi...Ma sve u svemu..Bilo je super...Svatko od nas će se sijećati nečega što je njemu bilo posebno..Svi mi ćemo otići
iz osnovne škole s uspomenama...Sada ovo malo što nam je preostalo..Držat ćemo se skupa..Možda ovaj osmi razred nismo najbolje iskoristili...Prije smo to znali bolje...Ali što god bilo..Sada dolazi onaj najbolniji dio RASTANAK!
P.S Ljudi dogovor je da se preko lijeta družimo,da se ne odvajamo(osim ako moramo)..Vijerujem u nas..Svi mi vijerujemo..
Viđat ćemo se..Znam to..Sve se može,samo je potreba jaka volja...!!
U zadnjih godinu dana,chesto nailazim razredne blogove...Best friends 4ever itd...
Odluchile smo ja i Anna napraviti razredni blog..Naravno da je zajednički..
Unatrag godinu dana,mišljenje sviju nas je bilo dosta drugačije nego sada...Nismo se previše opterečivali time što smo sedmi razred..
Nismo ni sami razmišljali o tome kako će brzo doći osmi razred..A onda i kraj,ali i novi početak!!!
Gledajući sve one prošle generacije kojih se sjechamo..Možemo samo znati,da je to dan..Kada većina nas nije ni svijesna što gubi...
Nakon osam godina,već smo se svi navikli na ljude...I onda sve to nestaje..Jednim školskim zvonom..Zalupljenim vratima škole...
Gubimo se...Mi kao cijelina i kao pojedinci..Taj dan svi suze rone..Toliko će se toga nakupiti u nama..U nekima se već je...
Jednostavno..Što se više bliži,to me više strah tog dana...Zar netko hoće da samo tako prijeđemo preko svega toga...????!!!!
Da se jednostavno zaboravimo...Da zaboravim osmijeh svakoga od nas..Talent svakoga od nas...Svakoga od nas kao osobu..
Zvući neljudski,ali je tako..Ljudi nažalost još nisu dosegli tu razinu...Da shvate kako u životu,neke male stavri su zapravo jakooo velike..
Sam miris,zvuk,pjesme...Podsjećaju na sve događaje i uspomene...
Smiješno je to,i glupo zvući kada mi,svako zasebno..Spozna da naše prijateljstvo..Danas sutra može nestati..
Nestati poput pepela kojeg lagano odnosi vjetar u druge krajeve!
Svakodnevan odlazak u školu,prije mi je bio rutinska radnja...Spremiti knjige,naći se s curama...I IDEMO.. ;D
Osijećam se zbunjeno..Mislim da većina nas osijeća bar malu zbunjenost i strah prema nećemu nepoznatom..
Neželim više pisati o ovome..O zadnjem danu...Najbolje ću napisati kada taj dan dodje..I kada spoznam još mnogo toga..
Dotad mi preostaje da pokušam nekako zaustaviti vrijeme...Možda uspijem -.-' ..
Zauvijek i s ponosom chlan osmog a razreda 1999./2007!
By:Minerva ;D
